Svaka žena trebala bi razumjeti svoju jedinstvenu tjelesnu građu i što ona znači za njezino zdravlje. Dr. sc. Maja Crnogorac, spec. kliničke radiologije, objasnila je što znači imati guste dojke, kako to utječe na rizik od raka te kolika je važnost različitih dijagnostičkih metoda poput mamografije, ultrazvuka i magnetske rezonance.

Nakon mamografskog pregleda mnoge žene saznaju da imaju guste grudi. Što to znači?

Guste dojke, odnosno dojke s gustim žljezdanim parenhimom, označavaju tip građe dojki u kojem prevladava žljezdano tkivo u usporedbi s masnim tkivom. Struktura dojke procjenjuje se prilikom mamografskog pregleda te se klasificira prema ACR BI-RADS sustavu.

Tip A uključuje žene čije su grudi uglavnom masne, što smanjuje rizik od problema pri dijagnostici. Imamo tip B koji obuhvaća žene koje imaju pretežno masne dojke, ali s nešto manje žljezdanog tkiva. U tipu C se većina tkiva smatra heterogenim, jer su žljezdane i masne komponente približno jednake, što može otežati interpretaciju mamografskih slika. Na kraju imamo tip D, koji se odnosi na izrazito guste dojke, gdje prevladava žljezdano tkivo, a to znatno smanjuje mogućnost preciznog očitavanja nalaza.

Kada govorimo o gustoći dojki, posebno su značajni tipovi C i D, jer mogu otežati dijagnosticiranje potencijalnih problema. Zato je važno pratiti dinamiku pregleda i redovno se konzultirati s liječnikom o najboljim metodama i učestalosti pregleda ako imate guste grudi.

Povećava li gusto tkivo rizik za rak dojke?

Statistike pokazuju da žene s gustim dojkama imaju nešto veći rizik od razvoja raka dojke, približno 1,2 do 2 puta veći rizik nego žene s manje gustim tkivom dojke, prema većini epidemioloških studija. Međutim, to ne znači da će svaka žena s gustim dojkama razviti karcinom, već samo da statistički ima veći rizik da se to dogodi.

Postoji li konsenzus oko gustoće grudi i potrebe za dodatnim pregledima poput ultrazvuka i MR-a?

Postoje smjernice za dodatne preglede kod žena s gustim dojkama, a odluke se donose individualno, ovisno o rizicima (podjela pacijentica prema riziku za razvoj raka dojke, a to su one s povećanim rizikom i one s prosječnim rizikom) i kliničkoj slici. Preporuke Hrvatskog društva radiologa iz 2022., koje prate europske smjernice, savjetuju da žene s prosječnim rizikom za rak dojke između 30. i 40. godine rade ultrazvuk jednom godišnje, dok se prva mamografija s tomosintezom preporučuje s 40 godina. Nakon 40. godine preporučuje se ponovni ultrazvuk dojki jednom godišnje kao dopuna mamografiji.

Za žene s visokim rizikom za razvoj karcinoma, kao što su one procijenjene prema Gail modelu, dodatno se preporučuje pregled magnetskom rezonancom (MR) dojki, posebno preoperativno i u slučajevima nerazmjernih radioloških nalaza ili problema s implantatima. Za žene s izrazito gustim dojkama, osobito ako imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu, MR dojki se savjetuje svake 3-4 godine kako bi se osigurala precizna dijagnoza i optimalno planiranje liječenja.

Zašto su guste dojke izazov za dijagnostiku?

Prilikom mamografskog pregleda koristi se ionizacijsko, odnosno rendgensko zračenje, pri čemu žljezdano tkivo jače apsorbira rendgenske zrake nego masno tkivo. Na mamografskoj snimci stoga masno tkivo izgleda crno, odnosno tamnije, dok gusto žljezdano tkivo, ali i tumorske promjene izgledaju bijelo. Zbog ovakvog prikaza teško je razlikovati zdravo tkivo od potencijalno zloćudnih promjena. Kod žena s gustim dojkama mamografija može imati smanjenu osjetljivost, zbog čega je potrebno provesti preglede tomosinteze (3D mamografije) uz nadopunu ultrazvuka ili ABUS-a (Automated Breast Ultrasound) ako je dostupan. U Hrvatskoj pregled metodom ABUS trenutačno je od privatnih poliklinika dostupan samo u Poliklinici Drinković, a od državnih zdravstvenih ustanova imaju ga KBC Zagreb, KBC Rijeka i Dom zdravlja Pazin.

Što utječe na gustoću grudi? Može li se gustoća grudi mijenjati?

Na ovu karakteristiku utječu razni čimbenici, uključujući dob, hormonalni status, genetiku i tjelesnu težinu. Kod mlađih žena dojke su obično gušće zbog većeg udjela žljezdanog tkiva, dok s godinama dolazi do smanjenja gustoće jer masno tkivo postaje dominantno. Genetska predispozicija također ima značajan utjecaj, pa žene s nasljednom sklonošću mogu imati guste dojke bez obzira na životne navike.

Trudnoća, dojenje i hormonska terapija mogu privremeno povećati gustoću, dok menopauza ili terapija za liječenje raka dojke, poput tamoksifena, smanjuju gustoću kod dijela pacijentica zbog promjena u hormonskom statusu. Gustoća dojki može se relativno mijenjati, na primjer zbog promjene tjelesne težine.

Kako se na mamografiji vidi masno, a kako žljezdano tkivo? Kako se vidi maligna promjena?

Na mamografiji se masno tkivo prikazuje tamnosivo ili crno, dok se žljezdano tkivo pojavljuje kao bijelo područje. To može otežati detekciju malignih promjena jer se i one često prikazuju kao bijela masa, bijela nepravilna područja, nepravilne mase ili distorzije tkiva s nejasnim rubovima. Kod malog broja karcinoma, obično onih tipa in situ, prikazuju se mikrokalcifikati, koje nam mamografija odlično prikazuje. Važno je napomenuti da i mnoge benigne promjene mogu izgledati slično, odnosno bijelo, ali obično su pravilnijeg oblika. Pokušaji samostalnog tumačenja ili oslanjanje na neprovjerene izvore mogu dovesti do nepotrebne zabrinutosti ili pogrešnih zaključaka kod pacijentica.

Moj savjet je da ako imate mamografski nalaz, uvijek se o njemu konzultirajte sa specijalistom radiologije ili svojim liječnikom. Oni će interpretirati nalaz u kontekstu vaše povijesti bolesti i trenutačnog zdravstvenog stanja.

Utječe li još nešto vezano uz dojke na radiološku snimku tijekom pregleda za probir na rak dojke? Na primjer, menstruacija ili veličina dojki?

Radiološka snimka u tom slučaju može biti pod utjecajem različitih faktora. Hormonalne promjene tijekom menstrualnog ciklusa utječu na gustoću i osjetljivost dojki, zbog čega se pregledi preporučuju u prvoj polovici ciklusa kada su dojke manje osjetljive i tkivo manje gusto, što omogućuje kvalitetnije snimke. Veličina dojki sama po sebi ne utječe značajno na kvalitetu mamografije, jer se tehnike snimanja mogu prilagoditi kako bi se osigurala optimalna vizualizacija tkiva. Kod pacijentica s implantatima, iako implantati mogu zakloniti dio tkiva, posebne tehnike mamografije omogućuju bolji prikaz. Dodatno, faktori poput hormonske terapije, ožiljaka, infekcija ili cista mogu također utjecati na pregled i interpretaciju nalaza.

Koliko je u prosjeku lažno pozitivnih nalaza kad govorimo o radiološkim pregledima dojke?

Lažno pozitivni nalazi ovise o vrsti pregleda. Prema JAMA Network Open studiji, koja je obuhvatila 903.495 žena u dobi od 40 do 79 godina, otprilike 56,3 posto žena doživjelo je barem jedan lažno pozitivan nalaz.

Uvođenje digitalne tomosinteze dojki (DBT), poznate i kao 3D mamografije, smanjilo je učestalost lažno pozitivnih rezultata. Kod ultrazvuka dojke je 8-15 posto lažno pozitivnih nalaza u žena s gustim tkivom dojke. Najmanje lažno pozitivnih nalaza dobiva se kombinacijom metoda – mamografija i ultrazvuk (do 25 posto veća osjetljivost, ali povećava broj lažno pozitivnih rezultata) te mamografija i MRI (ova kombinacija smanjuje rizik propuštenih malignih lezija, ali povećava broj biopsija zbog lažno pozitivnih nalaza).

Kada se najranije savjetuje započeti preglede dojki?

Već od 18. godine samopreglede treba obavljati jednom mjesečno, idealno 7-10 dana nakon početka menstrualnog ciklusa, kada su dojke najmanje osjetljive, kružnim pokretima u smjeru kazaljki na satu kako bismo bili sigurni da smo prošli sva područja. Za UZV dojke preporuke ovise o individualnim faktorima poput dobi, gustoći dojki, genetskoj predispoziciji i obiteljskoj anamnezi. No, kod žena s prosječnim rizikom savjetuje se početi s ultrazvučnim pregledima između 25. i 30. godine, posebno kod žena s gustim dojkama. Rutinski pregledi ultrazvukom u prosječno rizičnih žena obično se rade svake godine. Za žene s obiteljskom povijesti raka dojke, genetskom predispozicijom ili drugim čimbenicima rizika, odnosno kod visokorizičnih žena, UZV pregledi mogu započeti već u ranim dvadesetima svake godine te nakon 30. godine MR i UZV dojki jednom godišnje (svakih šest mjeseci naizmjenično).

Koji su znakovi koji mogu ukazivati na promjene u dojkama?

Kvržice, nepokretne, čvrste ili kvržice koje ne bole u dojci ili pazuhu, odnosno svaka novonastala promjena. Također promjene oblika ili veličine dojke. Znakovi su i crvenilo, zadebljanje, izgled “narančine kore” ili udubljenja. Kod bradavica iscjedak (osobito krvavi), uvlačenje bradavice i ljuskanje. Uz sve navedeno, može se osjetiti trajna bol u dojci ili pazuhu, nevezana uz ciklus te povećani limfni čvorovi (u pazuhu ili blizu ključne kosti). Ako primijetite bilo kakve promjene, odmah se obratite liječniku radi procjene i dodatnih pretraga. Rano otkrivanje je ključno.